Putovanje prema Novoj Ekologiji Uma

Krug života. Vrtlog života. Valovi života. Ovo su mi prve asocijacije kada  razmišljam o tome što me je u ljeto 2022. godine toliko motiviralo da u dahu pročitam sve dostupne tekstove Gregoryja Batesona i posvetim se razmišljanjima o ekologiji uma.

Moja prva strast kao mlade znanstvenice bila je ekologija. Provela sam šest godina tijekom svoga adolescentnog razdoblja u nizu istraživanja koji su se bavili ekologijom, i puno me je više zanimao odnos čovjeka prema prirodi i odnosi unutar raznih ekosustava, nego, na primjer, medicina. Nakon toga se moja strast usmjerila prema genetici, a onda eksperimentalnoj biomedicini, osobito na području onkologije. Naravno, uvijek me zanimao utjecaj psihe na tijelo, i obrnuto. Pokušavala sam pojave iz biologije objasniti pojmovima iz fizike ili matematike, pa čak i filozofije ili duhovnosti, i razumjeti sve kao cjelinu.

Nakon toga su me rat i rano poratno razdoblje usmjerili prema psihijatriji, a onda su me pacijenti koji su trpjeli posljedice rata usmjerili prema istraživanjima vezanim uz posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i komorbidne tjelesne bolesti. Kada sam shvatila da oboljeli od PTSP-a kao najčešći tjelesni simptom imaju kroničnu bol, okrenula sam se istraživanjima boli i patnje kombinirajući genetiku, neuroznanstvene metode i psihodijagnostiku.

Rad s ljudima s kroničnom boli otvarao me prema onima koji imaju rak, pa sam se okrenula psihoonkologiji i vratila tamo gdje sam započela kao studentica. Naravno, puno oboljelih pod PTSP-a imali su i rak, pa stalno govorim da ja idem tamo kamo me vode naši branitelji i članovi njihovih obitelji.

Razgovarajući sa stotinama onkoloških bolesnika, shvatila sam koliko nemam potrebnih znanja iz komunikacije, pa sam se posvetila učenju i istraživanjima o komunikaciji u medicini, a onda je uslijedilo najizazovnije razdoblje - rad s osobama na kraju svoga života i istraživanja iz područja palijativne medicine.

S jedne strane život, a s druge smrt.

Idući korak bilo je uključivanje u pokret medicine usmjerene prema osobi i zagovaranje holističkoga pristupa, a onda sam se zadnjih godina, a osobito nakon pandemije COVID-19, sve više vraćala razmišljanjima o odnosu čovjeka prema prirodi, odnosu čovjeka prema umjetnoj inteligenciji i ulasku u digitalno doba, ali i duhovnosti u medicini.

Nakon tih desetljeća mojega profesionalnog kruga, slučajno (a nema slučajnosti) sam razgovarala s kolegama o ekološkoj psihijatriji, a onda pogledala i dokumentarni film o radu Gregoryja Batesona koji je savršeno zaokružio sve ono što mene zanima. Promatrala sam njegove oči, pokrete, korake, izjave, razmišljanja i osjetila da mu jako vjerujem iako je on umro još 1980. godine. Komunikacija, kontekst, obrasci, epidemiologija, ideje, interdisciplinarnost, Um, psihoterapijske tehnike…, pa on je sve to povezivao u svom radu.  Znala sam da mi je on sada novi učitelj i da imam puno toga za učiti.

Gregory Bateson, jedan od velikih mislioca dvadesetoga stoljeća, objavio je prije pedeset godina (1972.) seriju eseja pod nazivom Koraci prema ekologiji uma koji su nastajali tijekom nekoliko desetljeća i čiji je utjecaj vidljiv sve do danas u brojnim područjima, a osobito u antropologiji, psihijatriji, kibernetici, ekologiji i dr.

Gregory Bateson primjenjivao je načela istraživanja iz biološke ekologije u interdisciplinarnom istraživanju razumijevanja ideja, oblikovanja svijesti i stvaranja obrazaca na individualnoj i društvenoj razini. Brisao je granice među disciplinama kako bismo vidjeli cjelovitost i međupovezanost među stvarima na svim razinama. Primjenjivao je načela kibernetike u socijalnim znanostima i ekologiji. Stvarao je teoriju kibernetičkih sustava koja bi obuhvatila cijeli svijet iz ekološke perspektive. U svakom sastavnom sustavu vidio je povratne mehanizme (feedback) koji održavaju homeostazu i semiotičke sustave poruka koji putuju putevima između svih podsustava. Njegov vrhovni kibernetički sustav uključivao je  sve manje sustave, uključujući sve pojedince. Taj je sustav na različite načine identificirao kao Um (Mind) ili Bog, i smatrao ga je cjelinom, nedjeljivom na dijelove. U fokus je stavio svjesnost, odnosno um kao ekosustav, a ideje kao floru i faunu toga ekosustava. Ideje su podložne evoluciji, u kojoj će neke preživjeti i rascvasti se, a neke jednostavno nestati, izumrijeti, uvenuti. Opisivao je koliko je važno istraživati procese koji dovode do toga kako bismo još više promovirali i razvijali korisne ideje i izbjegavali destruktivne koje će narušiti ekosustav. Naglašavao je koliko čovjek djeluje destruktivno na osjetljive ekološke sustave jer ne vidi međuovisnost između prirode i naših života. Ukazivao je da naše ponašanje i komunikaciju ne možemo razumjeti i promatrati bez uvažavanja konteksta i kulture u kojoj živimo. Kao kibernetičar, naglašavao je kako se promjene u jednom dijelu sustava mogu manifestirati u drugim dijelovima sustava i na neočekivane načine. Kao obiteljski terapeut naglašavao je da patologija nije u pojedincu, već u obrascima odnosa među pojedincima izumivši pritom i pojam dvostrukoga vezivanja (double bind).  Poseban je naglasak stavljao na komunikaciju, pa tako i cijela knjiga eseja o ekologiji uma započinje metalozima, što ukazuje koliko u komunikaciji i forma, i sadržaj, i kontekst utječu na ishode.

Gregory Bateson je kao kreativni mislilac do svoje smrti (1980.) istraživao nove načine pristupa znanosti, a posebno je naglašavao kako umjesto kontrole svijeta koji nedovoljno poznajemo, treba njegovati znatiželju koja neće donijeti moć, ali će donijeti ljepotu. Jednako tako, naglašavao je koliko je, na primjer, u zaštiti okoliša važno pronaći prave izvore motivacije za promjenu te da umjesto straha i kažnjavanja treba staviti naglasak na nadu. Borio se protiv ustaljenih znanstvenih ili bilo kojih drugih dogmi razmišljajući o tome kako isti procesi, obrasci i odnosi postoje na svim razinama, od najsitnijih čestica do svemira.Koristeći bogato nasljeđe koje nam je ostavio Gregory Bateson sa svojim suradnicima, vrijeme je da pola stoljeća kasnije i u stoljeću koje je proglašeno Stoljećem uma razmišljamo o nekim novim koracima i stvaramo Novu ekologiju uma.

Danas smo više nego ikada svjesni kako jurimo prema ekološkoj katastrofi, ali sama svjesnost, koja je važan prvi korak i put prema ekološkom zdravlju, još nije dovela ni do adekvatne akcije, ni do dovoljne motivacije za promjenu. Priroda ne trpi nagle skokove, priroda voli postupne korake, a trenutno smo suočeni s prevelikim promjenama i skokovima.  Isto tako, ne zaboravimo da priroda ne treba čovjeka, već čovjek treba prirodu.

Govorimo o suradnji, komunikaciji i razumijevanju, a svjedočimo sve većoj rascjepkanosti među disciplinama, double bind porukama i sve većim redukcionizmima (biološkim, psihološkim, socijalnim i  duhovnim) u brojnim područjima. Okrenuti smo materijalnom i egzistenciji, ne esenciji.  Premalo se govori o duhovnosti koja nas oplemenjuje i međusobno povezuje na puno višim razinama. Važno je razmišljati o toleranciji i netoleranciji na svim razinama. Važno je razmišljati o tome kako postići mir, mir pojedinca i mir u društvu. Važno je promicati nadu nasuprot kontroli. Kako prevenirati i smanjiti glad? Kako sačuvati vodu? Kako prepoznati ritmove koji su vezani uz pojedine ekosustave i ne remetiti ritmove?

U Novoj ekologiji uma trebalo bi nastojati poticati kreativnost nasuprot destrukciji, empatiju, solidarnost, zahvalnost, svojevrsnu poniznost i strahopoštovanje prema životu kao najvećem daru koji smo dobili i koji treba njegovati i čuvati. Više nego ikada potrebna je suradnja i konkretna aktivnost, ali moramo promišljati i osjećati koji je put ispravan u ovako zadanom kratkom vremenu kako bismo ipak uspjeli i uz tu brzinu promjena preživjeti. Ako ne budemo izabrali ispravan put, u Stoljeću uma svjedočit ćemo prividu komunikacije, nedostatku zdravoga razuma, anarhiji i  destrukciji.

Kojim bi se temama mogla baviti Nova ekologija uma? Naravno, svim onima kojima se bavio Gregory Bateson sa suradnicima, samo s novim spoznajama koje imamo u zadnjih 50 godina i u današnjem kontekstu, ali i s onima koje su nam još nove i nepoznate. Mogla bih ih nabrajati na desetke, ali ću spomenuti samo nekoliko.

Fizika  - brzina, materija, prostor/vrijeme, energija, sile

Danas svjedočimo enormnoj brzini promjena, brzini zbog koje više ne možemo predvidjeti  nikakve ishode. S jedne strane, prisutna je nevjerojatna  brzina pozitivnih pomaka i produkata kreativnosti – stotine tisuća korisnih znanstvenih izuma, razvoj novih tehnologija i oblika komunikacije, velike migracije i interkulturalno razumijevanje i suradnja. S druge strane, prisutna je i nikad ranije viđena brzina i intenzitet ljudske destrukcije – klimatske promjene, zagađenja svih vrsta, nikad veći broj ratova, nikad toliko gladnih, nikad veće raslojavanje između bogatih i siromašnih, nikad sofisticiranije oružje za uništavanje drugih, nikad toliko izumiranja vrsta. Kada govorimo o brzini promjena, kao treće ističem i  brzinu promjena našega tijela i uma (zbog životnih stilova i zbog korištenja novih tehnologija), a posljedice istih (osobito za djecu i mlade) još su nam nepoznate. Nikad više pretilih i nikad više gladnih i pothranjenih, ali i nikad više ovisnika o novim tehnologijama, što dovodi i do novih mentalnih stanja (još ih nismo ni definirali i ne znamo jesu li poremećaji, a pogotovo ne kako ih liječiti). Ovo nije brzina koja bi ukazivala na neki kontrolirani kaos, s tim da nema dovoljno kontrole na svim razinama, put i ishodi su nepoznati, vrijeme jako kratko, a ubrzanje sve veće. Koji će biti ishodi za nekoliko godina ili desetljeća? Što možemo učiniti?

Um (Mind)

Imamo li danas uopće jedinstvenu teoriju uma? Jesu li to mentalni procesi koji uključuju naše misli, emocije, maštu, osjetila i volju? Kakav je odnos mozga i uma? Gledamo li i dalje na um kao na kontrast tijelu (mind - body)? Gdje je u tome duhovnost i koncept duše? Imaju li životinje i biljke um? Koji su umni procesi i obrasci prisutni od mikrokozmosa do makrokozmosa? Može li umjetna inteligencija imati um? Kakav je odnos kreativnosti i uma? Koliko poznajemo utjecaj uma na umjetnost, i obrnuto? Smatram da nedostaje puno veća interdisciplinarna suradnja, pa i stvaranje neke nove discipline koja bi se bavila istraživanjem uma u Stoljeću uma. Što je znanje? Što je inteligencija? Kako mjeriti inteligenciju?

Osjećaji

Uz razumijevanje načina kako mislimo i stvaramo ideje te odnosa među idejama (čime se bavio Gregory Bateson), u Novoj ekologiji uma trebalo bi jednak naglasak staviti i na osjećaje. Što su osjećaji? Što možemo osjećati? Kako osjećamo ono što osjećamo? Kakav je odnos emocija i osjećaja? Kakav je utjecaj konteksta i kulture na osjećaje? Kako osjećaji utječu na ekosustave na svim razinama? Kako osjećaju biljke i životinje? Koliko mi je poznato, ne postoji znanost o osjećajima. Kad bih joj morala dati ime, koristila bih se starom grčkom riječi za osjećaj (synaisthima) da bismo dobili nešto kao sinaistimologiju. U kontekstu osjećaja, posebno je zanimljiv kontinuum od boli do ugode, koncept patnje, pojam ljubavi, kao i pitanje stresa, straha, traume i reakcije na isto. Bol i strah su evolucijski najstarije reakcije, potiču razne emocije, osjećaje i poremećaje, i treba ih interdisciplinarno sagledavati te tražiti najbolje putove prilagodbe i preživljavanja nakon iskustva istih.

Empatija

Čarobna riječ, a tek ju pomalo upoznajemo. Razumjeti i osjećati nekoga. Klinička empatija i zdravlje. Povezati kognitivne i emocionalne krugove. Empatija je jedna od najvažnijih riječi kada govorimo o Novoj ekologiji uma. Kako ne miješati pojam empatije sa suosjećanjem, sekundarnom traumom, kontratransferom i sl.? Zašto imamo sve više osoba s dijagnozom iz spektra autizma? Kako mjerimo spektar empatije? Zašto smo i empatiju nerijetko  „privatizirali“ samo za čovjeka? Kakva je  mogućnost empatiziranja među drugim vrstama? Kakva je empatija na razini društava i raznih drugih ekosustava?

Komunikacija i odnosi

Bez komunikacije, koja je dvosmjerna i višesmjerna cesta, nema postojanja i preživljavanja. Komunikacija je prisutna svuda oko nas, od one među subatomskim česticama do one u svemirskim relacijama. Međuljudska komunikacija, komunikacija između raznih vrsta života, a sada i komunikacija između živih bića i umjetne inteligencije. Isto i tu ulazimo u neku vrstu globalnoga rascjepa, pa nerijetko i privida komunikacije i komunikacije u kojoj kao da smo isključili neka osjetila. S jedne strane, prisutna je nikad veća komunikacija zbog novih tehnologija i oblika komunikacije (novi mediji, internet) i mogućnosti putovanja u najudaljenije dijelove svijeta. S druge strane, svakodnevno svjedočimo nedostatku komunikacije na svim razinama. Ljudi se zatvaraju od izravne komunikacije s drugima i okreću virtualnoj komunikaciji koja često nema kontrolu i ima neke sasvim nove oblike i nova pravila. Svjedočimo stvaranju nekoga novog svjetskog poretka, ratovima koji su isto najgori oblik rješavanja sukoba i odraz nekomunikacije, infodemiji koja je pratila pandemiju i stvarala više mentalnih problema i posljedica od samoga virusa, a vjerojatno će sve ovo zahtijevati i restrukturiranje komunikacije u poslovnom sektoru vladama te međuvladinim i nevladinim organizacijama.  Premalo čovjek komunicira s prirodom i ne čuje prirodu koja nam poručuje da ju uništavamo i da ne možemo bez nje. Sve više govorimo, a sve manje slušamo. Imamo sve manje vremena za komunikaciju i strpljenja za slušanje, od sati i minuta sveli smo se na sekunde. Poseban je problem cjelokupne komunikacije putem interneta i stvaranje cijele subkulture interneta.

Novi oblici postojanja

Svjedočimo naglomu razvoju umjetne inteligencije, kojoj nije svjedočio Gregory Bateson i koja se i nama svakim danom čini sve „čudnijom“, ali istovremeno vrlo lagano postaje svakodnevni dio našega života, bez kojeg kao da ne možemo živjeti. Svugdje je oko nas već danas umjetna inteligencija (AI). Razvija se robotika i pitanje je dana ili godine kada će humanoidna bića postati fizički gotovo ista kao ljudi (ili životinje). Već sada gledamo kako roboti govore o ljudima i o našoj civilizaciji, imaju znanje koje je daleko veće od ljudskoga. Što će biti ako AI počne i osjećati?  Strah od novoga ili realna prijetnja? Kako ćemo u 21. stoljeću komunicirati s ovim novim bićima? Kako će se ekosustav na globalnoj razini snaći u kontekstu umjetne inteligencije? Kako ćemo uskladiti empatiju s umjetnom inteligencijom? Mogu li programi i algoritmi zaista prepoznati pravi medicinski problem i liječiti?

Svjesnost i intuicija

Još uvijek ne znamo što je svjesnost  kako točno nastaje i što ju definira. Što je stvarnost? Kada smo svjesni? Svjesno, predsvjesno, nesvjesno – koliko to poznajemo? Kakvu svjesnost imaju životinje i biljke? Kakovu svjesnost imaju ljudi u raznim kulturama i raznih dobi? Što ćemo u kontekstu svjesnosti s virtualnom stvarnosti i svjesnošću koju ima umjetna inteligencija? Što je intuicija? Gdje je? Kakva je intuicija kod raznih živih bića? Kakva je i postoji li kolektivna intuicija, intuicija grupe? Kakva je naša povezanost s višim silama, s duhovnosti, s onim što nazivamo Bogom?

Kultura zdravlja nasuprot kulturi bolesti

Što je u 21. stoljeću zdravlje? Kako promicati zdravlje, a ne bolest? Kako živjeti od zdravlja, a ne od bolesti? Vidimo li i prepoznajemo li pet dimenzija zdravlja i bolesti: biološko, psihološko, socijalno, duhovno i ekološko? Iz toga konteksta možemo i trebamo definirati i razna medicinska područja, npr. ekološku kardiologiju ili ekološku psihijatriju. Kakva je međupovezanost zdravlja i bolesti među raznim oblicima života? Što ćemo sa zdravljem umjetne inteligencije? Treba li nam novi sustav mentalnih poremećaja? Što ćemo s epidemijom usamljenosti?

Identitet i autentičnost

U Novoj ekologiji uma posebno je važno staviti naglasak na autentičnost. Tko smo, što smo i kamo idemo? Kakve igre igramo? Radoznala igra koja potiče kreativnost, jedan od najvećih stupnjeva ljudske slobode, ali ima puno i patoloških uloga koje „igramo“.  Biti što jesi, imati svoj identitet, od pojedinca do društava. Gdje smo tu danas? Kako promicati da smo ono što jesmo po onome što mislimo, radimo i osjećamo, a ne po onome što posjedujemo (egzistencija i esencija)? Identitet u subkulturi interneta – virtualni profili, eksplozija lažnih uloga,  reality show – je li to neki novi identitet i kojim to putem idemo?

Kultura dobra

Kako u Novoj ekologiji uma promicati kulturu dobra, dobrote kao univerzalne kategorije koja uključuje blagonaklono i milosrdno ponašanje prema drugima, javno djelovanje i pomaganje siromašnima i unesrećenima, bez ostvarivanja osobnoga dobitka ili sreće? Suprotno dobroti je zavist koja postaje sve više prisutna svugdje oko nas. Kako promicati dobro?

Kreativnost i umjetnost

Kako promicati kreativnost nasuprot uniformiranosti? Što je lijepo? Što je umjetnost? Kako povezivati znanost, kliničku praksu i umjetnost u medicini i drugim područjima? Više nego ikada potrebno nam je okupljanje i komunikacija, s tim da vodeći interes nije materijalni ili svjetonazorski, već preživljavanje naše civilizacije. Potrebno je okupiti stručnjake iz raznih područja u pokret koji bismo nazvali Nova ekologija uma, a koji bi se bavio promišljanjima i pronalaženjima rješenja za brojne probleme s kojima se suočavamo i čije nerješavanje vodi civilizaciju u kaos i katastrofu. Pridružite nam se!